Tražio je od kolega samo da operu ruke prije porođaja, a oni su ga zbog toga otjerali iz bolnice

U bečkoj Opštoj bolnici, tada najvećem porodilištu na svijetu, postojala su dva odjeljenja.

Na jednom su radili ljekari i studenti medicine.

Na drugom babice.

Razlika u smrtnosti bila je ogromna i svima poznata, jer su je žene znale i molile da ih smjeste na odjeljenje s babicama.

Deset naspram četiri

U razdoblju od 1840. do 1846. na odjeljenju s ljekarima umirala je 9,8 posto porodilja.

Na odjeljenju s babicama 3,6 posto.

Uzrok je bila groznica koja bi se javila nekoliko dana nakon porođaja.

Objašnjenja su tada tražena u zraku, u tijesnim prostorijama, čak i u strahu žena.

Ignaz Semmelweis, mađarski ljekar imenovan 1846. godine, odbio je ta objašnjenja i počeo tražiti razliku između dva odjeljenja.

Smrt kolege

Odgovor je došao iz tragedije.

Njegov kolega Jakob Kolletschka posjekao se skalpelom tokom obdukcije i ubrzo umro, a promjene na organima bile su iste kao kod porodilja.

To ga je navelo na zaključak.

Ljekari i studenti su ujutro radili obdukcije, a zatim odlazili direktno u porodilište, bez pranja ruku.

Babice nisu ulazile u prostoriju za obdukcije.

Na odjeljenju s ljekarima umirala je 9,8 posto porodilja, kod babica 3,6 posto. Nakon uvođenja pranja ruku u maju 1847. smrtnost je pala s 18,3 posto u aprilu na 2,2 posto u junu.

Rješenje koje je odmah proradilo

U maju 1847. Semmelweis je uveo obavezno pranje ruku otopinom klornog kreča prije ulaska na odjeljenje.

Smrtnost je u aprilu 1847. iznosila 18,3 posto, a u junu, nakon uvođenja pranja ruku, pala je na 2,2 posto.

Podaci su bili jasni i mjerljivi.

Ipak, nije ih uspio objasniti teorijom koju bi kolege prihvatile, jer se za uzročnike bolesti tada još nije znalo.

Zašto su ga odbili

Prijedlog je značio i optužbu.

Iz njega je slijedilo da ljekari vlastitim rukama prenose smrt na pacijentice.

Dio kolega je to shvatio kao uvredu i odbio postupak.

Njegov nadređeni, profesor Johann Klein, nije prihvatio objašnjenje, ugovor mu nije produžen i napustio je Beč.

Naredne godine proveo je u Pešti i Beču pokušavajući dokazati isto, sve nervozniji zbog odbijanja, a umro je 1865. u ustanovi za duševne bolesti, u 47. godini.

Nekoliko godina kasnije radovi Louisa Pasteura i Josepha Listera potvrdili su postojanje uzročnika bolesti, a pranje ruku postalo je osnovno pravilo u medicini. Semmelweis to nije dočekao.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad